Sunčano nedjeljno poslijepodne privuklo je veliki broj nogometnih romantika na stadion Croatia 1971. U sklopu 10.kola 1.ŽNL Osječko Baranjske ugostili smo Ratar iz Piškorevaca koji je autogolom svoga stopera kući otišao praznih ruku. Čvrsta, borbena utakmica koja, istini za volju, nije bila svojervrsna “ljepotica”, ali je ljubiteljima nedjeljnog nogometa pružila ono po što su i došli. Upravo o tome razgovarali smo s Mariom Čolićem te trenerom Goranom Uzelcem.
Treneru, čestitke na pobjedi. Utakmica kakvu smo i očekivali, na kraju krajeva i na kakvu ste se vrhunski pripremili..
Hvala na čestitkama. Mi smo dobro znali s kim igramo, znali smo da to neće biti nekakva ljepotica i da neće biti puno šansi. Od samog početka se vidjelo – tko zabije taj je pobijedio. Ja kao trener pripremam ekipu kroz cijeli tjedan na svaku sljedeću utakmicu. Dosta se raspitujem, idem gledati, imam odličnu suradnju sa vanjskim suradnicima i onda to prezentiram igračima, a oni to vrhunski prihvaćaju i odrađuju zahtjeve koje se traže od njih. To je moja dužnost i jedino tako možemo nešto napraviti. Tako je bilo i protiv Ratara i na njih smo se dobro pripremili, čak sam znao koje brojeve kopački nose hahaha.
Otvaranje – savršeno. Visoki pressing, posjed lopte, smisleni napadi.. Ali i ovoga puta se protivnički golman zainatio. Jeste li zadovoljni viđenim u prvih 45minuta?
Dogovor je bio jasan u pripremi utakmice da moramo odmah izađi s visokim gardom, napasti, imati brz protok lopte, biti agresivni, dobru komunikaciju i naravno dozu opreza na da nam ne prođu neke duge lopte. Jer, znali smo što oni rade. Prvih pola sata je to bilo odlično i sve ispoštovano i naravno da moram biti zadovoljan jer nas je nagradilo s golom u 45 minuti i zasluženom vodstvu.
Nastavak je donio puno zanimljivosti i šansi, pa i nervoze.. Jesmo li mogli više?
Ako ćemo pričati dali smo mogli više, naravno da smo mogli i ja uvijek tražim od igrača više, više i više. Drugo poluvrijeme je odrađeno rutinski. Jako pametno i inteligentno. Ova ekipa i ovi dečki igraju tako zrelo i pametno da je to za sve pohvale. Stasali su u pravu natjecateljsku ekipu i to su pokazali jučer. Ovim putem čestitam igračima na zasluženoj pobjedi. Neka se odmore dva dana, a ja idem u pripremu za sljedeću utakmicu. Ne smijem zaboraviti naše navijače koji nas prate svaku utakmicu u velikom broju, hvala im.
Sličnog stava je i Mario Čolić.
Mario, 3 boda i cleansheet. Sve što od jednog derbija možeš tražiti..
Pa mogu reći da nisam ništa više mogao ni poželjeti. Odlično smo otvorili utakmicu i prvo poluvrijeme bili bolji protivnik. Radili smo sve što je trener tražio od nas i nagradilo nas je autogolom gostiju. U drugo poluvrijeme smo ušli poljuljani nakon ozljede Pongračića te smo tu izgubili ritam i teško zadržavali lopte u suparničkoj polovici. Ratar nam je uspio nekoliko puta ozbiljnije zaprijetiti ali bili smo na mjestu. Pohvalio bih navijače, trenere i suigrače te posebno vojsku iz zadnje linije koja mi uvelike pomaže u poslu koji obavljam. Također iskoristiti ću priliku i zahvaliti se treneru Deniću za sav zajednički rad koji smo imali zadnje 4 godine u NK Mladost Satnica Đakovačka.
Nažalost, sredinom susreta dobio si nezgodan udarac i ostatak utakmice branio slomljenog nosa. Je li polusezona za tebe upitna?
Da, jedna nezgodna situacija gdje sam ja izvukao deblji kraj…
Nažalost pukla je nosna kost te ne znam ni sam što me čeka. Već sam tražio maske i ostala pomagala na internetu pa se nadam da ću se uspjeti zakrpati i prije kraja jesenskog dijela. Već je navelike poznato da smo mi golmani luđaci pa se nemojte čuditi da me vidite u srijedu na treningu…