Bila je to još jedna nedjelja u kojoj su Dračice u Viljevo ispraćene s najljepšim željama – “Nemate što tamo tražiti.” Spušteni čvrsto na tlo nametnuli smo svoju igru nošeni hukom s tribina. I pobjeda je došla sama od sebe. Sugovornik nam je ovoga puta, uz trenera, Goran Tadić. Strijelac prvog pogotka.
Gorane, još jedna odlična partija i nova 3 boda. No, ‘ajmo od početka. Savršeno otvaranje, rani pogodak, ali i žal za većim vodstvom na poluvremenu. Je li prvo poluvrijeme zadovoljilo očekivanja?
Utakmicu smo započeli točno onako kako smo se dogovorili u svlačionici. Bez prevelikog respekta, baš onako kako mi znamo. I to nas je dovelo do vodstva već u 5.minuti. Gosti su se morali otvoriti i tu smo si stvorili prednost odmah na samom početku. Drugo poluvrijeme smo mogli dočekati s većom prednosti, ali eto.. U nekim situacijama nije bilo dovoljno sreće, a s druge strane dođe i do manjka koncentracije. Sve u svemu dobro prvo poluvrijeme.
U nastavku jedanaesterac za domaćina, ali ostaje dominacija na terenu do samoga kraja utakmice, što je rezultiralo i pobjedom na samom kraju. Jeste li očekivali pobjedu?
Jedanaesterac bio ili ne, nije nas spustio, nastavili smo u istom tonu. Domaćinu nismo ostavili previše prostora za igru, a kod nas je opet došao taj trenutak kada se pojedinci iskažu i u ovom slučaju donesu nam 3 boda. Ova ekipa je sve rezultate do sada postigla sa odrađenim treninzima, pripremom od strane igrača, uprave, a i trenera koji to odrađuje odlično. Za sada smo pokazali da nismo ovdje slučajno i da možemo još i više. A nadam se da ćemo to nastaviti dokazivati i dalje.
Kao i svaku utakmicu do sada, svoj osvrt dao je i trener Uzelac koji je ovom rosteru dodao poseban, napadački štih koji se sada već formira u standardnu igru Dračičana.
Teško gostovanje, ali zaslužena 3 boda. Ponovno odlično otvaranje, potpuna dominacija i kontrola prvog poluvremena. Možemo li žaliti za većim rezultatom?
Kada smo ušli u 1.ŽNL znali smo da će svaka utakmica biti teška ovisno o tome igraš li kod kuće ili u gostima. I mi se tako i pripremamo. Dečki odlično prihvaćaju zahtjeve. Viljevo je jedno od najtežih gostovanja, ako ne i najteže. Odlično smo ušli u utakmicu rano poveli i pronašli još nekoliko izglednih prilika. Mišljenja sam da smo mogli utakmicu riješiti već u prvom poluvremenu. Sve pohvale idu igračima. Skupio sam dosta informacija o domaćinu, prezentirao igračima i oni su na te zahtjeve odgovorili fantastično, pogotkom u 5oj minuti. Psihološki, taktički, tehnički, kondicijski je to izgledalo za puno veći rang i na tome im čestitam.
Drugo poluvrijeme brzo dolazi do izjednačenja, no glave u ekipi djelovale su kao jedna. Što je i rezultiralo kasnim pogotkom. Je li ova simbioza zapravo ključ svega?
U svlačionici smo se dogovorili da u drugo poluvrijeme uđemo malo opreznije, ali da nastavimo s našom igrom. Nakon par minuta sudac dosuđuje penal u korist domaćina. Ali ni to nas nije izbacilo balansa i nastavili smo igrati kako mi znamo. Bili smo strpljivi, pametni jer smo znali da imamo tu kvalitetu i da možemo pobijediti. Opet smo imali nekoliko dobrih prilika, ali naše strpljenje se isplatilo pred kraj utakmice kada Pongračić zabija za 2:1 i zasluženu pobjedu. Svi koji prate Dračice na treninzima i utakmicama mogu vidjeti da je to skup igrača, ljudi u upravi, naših vjernih navijača i svih ostalih da mi živimo i dišemo kao jedan.