U jutro nedjeljno, rekao bi Kemal Monteno, sve je počelo kako treba. Sunčan, topao dan, protivnik za nadigravanje, ekipa u naletu.. Ma sve “tip top”. Sve dok se iznad stadiona Croatia 1971 nije uzdigao vjetar i pomeo planove koje je trener postavio pred ekipu za prvo poluvrijeme. Lopta nam se odbijala, protivnik je vodio igru, a mi nervozno igrali svoju ulogu. U 38. minuti, kada nismo iskoristili kazneni udarac, sve je bilo podređeno negativnom ishodu. A onda je drugo poluvrijeme izašla prava ekipa Dračica. Ekipa koju ovo proljeće obožavamo gledati. Ostalo znate. Golčine Grgačevića i Pongračića donijele su nam nove bodove i ostavile osmijeh na licu. Uz naš komentar, svoj komentar dao je, kao i uvijek, trener Uzelac.
Treneru, čestitke na bodovima. Sada kad ste pogledali utakmicu ponovno, možemo i hladne glave razgovarati..
Hvala na čestitkama. Pa da, kao i svaku pa tako i utakmicu protiv Viljeva sam pogledao u miru i napravio kratku analizu. Bilo je teško.
Otvaramo, blago rečeno, loše. Odbijaju nam se lopte, predajemo lako posjed, primamo brzi gol i uza sve to, promašujemo jedanaesterac. Ukratko, sve što je trebalo poći u krivo, pošlo je..
Niti u samoj pripremi utakmice u svlačionici, niti na zagrijavanju nisam vidio niti primijetio da ćemo ući loše u utakmicu. Mirnoća u svlačionici, koncentracija na sastanku je bila na zavidnom nivou, govor tijela na zagrijavanju jako dobar. Prvih, pa ajmo reći pola sata, to nije bilo ono što Dračice trebaju raditi. Baš kako ste rekli puno tehničkih, taktičkih grešaka. Reakcija na sve nam je bila ispod naše razine i nismo bili pravi. Viljevo je došlo ne izgubiti. Došli su igrati nogomet i bili su bolji u tih pola sata. Nakon njihovog gola smo se malo trgnuli, promašili čistu šansu, pa promašili jedanaesterac. Nije bilo dobro prvo poluvrijeme, ali neka nam to bude upozorenje za dalje.
Drugo poluvrijeme izlaze na teren Dračice, pravo lice ekipe. “Željni krvi” i bodova zabijamo 3 gola u nepunih 15minuta i rješavamo pitanje pobjednika. Ipak, ekipa Viljeva do zadnje minute nije ostavljala puni plijen na sjeveru. Što je trebalo ekipi da pokaže pravo lice?
U poluvremenu sam bio, za vanjski svijet, maksimalno smiren (iako sam bio jako ljut) ali nisam htio da igrači osjete nekakvu nervozu kod mene. Moj cilj je bio da ekipu dignem psihološki, jer znam kakvu kvalitetu posjeduju i vjerovao sam da ćemo okrenuti utakmicu. Drugo poluvrijeme su pokazali karakter, zajedništvo i najbitnije je bilo da su oni bili svjesni da to nije bilo dobro u prvom poluvremenu. Brza tri gola, odnosno dva euro gola Grgačevića i Pongračiča, odlična reakcija cijele ekipe su nam donijeli novu pobjedu. Viljevo se borilo do kraja. Ipak, naša kvaliteta i fizička sprema su došle do izražaja i zasluženo smo pobijedili.
Čeka nas teška subota. Gostovanje u Josipovcu nikome nije ugodno, ali u dosta navrata do sada pokazali smo da možemo. Je li ekipa spremna na nadolazeći period?
Subota, Josipovac, derbi Đakovštine. Možda i najteže gostovanje za nas. Odlična ekipa, dobar trener, nabrijana publika. Bit će zanimljivo. Mi imamo cijeli tjedan za dobru pripremu. Dobro se znamo, tako da očekujem odličnu utakmicu. Pozivam naše navijače da nas podrže u što većem broju na jako bitnoj utakmici za nas. Sportski pozdrav!
Utakmica u Josipovcu na rasporedu je u u subotu od 16.30h.